Vratih se iz Vodica.
Nakon dugo vremena i bez puno riječi i slika - prepoznata. Što bi značilo da rad ponekad ipak ispliva na površinu i ipak dođe sve na svoje. Jesu li vrhunci osvojeni, ili sam na pola puta? Ako napišem da su knjige već kupljene i čekaju da krenem u dubinsko proučavanje. (Sluti na nove početke, zar ne?) Sve me vuče izvan granica, a opet iz topline svoga doma. Zvuči kao suprotnost, ali je vrlo jednostavno i u današnje vrijeme ostvarivo. Čekaju me i neki mailovi za odgovoriti, neke priče završiti, veseli me poziv za suradnju jednog sveučilišta (i opet izvan naših granica). Možda treba vjerovati u horoskope, možda "ona od gore" pazi na mene, a možda je to samo moja slijepa nada da ima za sve nas bolje sutra. Na kraju Vodica jedino mi je žao da nitko nije stao pred tih 500 ljudi i rekao: - bravo vi ste zdravi dio našeg sustava - bravo jer uspijevate se othrvati roditeljima, stručnim službama, javnosti, neki i ravnateljima itd. - bravo što već izlazni rezultati pokazuju da RN radi kvalitetno svoj posao... Možda jednom i bude, a ja sam u ime svih nas ipak rekla da smo uspjeli u tome da budemo učitelji 21.stoljeća.
1 Comment
Nevenka Dimač
6/24/2018 10:59:28 pm
Da, upravo takve stvari treba reči. Voljela bi da sam mogla biti s vama.
Reply
Leave a Reply. |
AutorSandra V. PretplataDo sada objavljeno
January 2021
Kategorije |