Na skupu u Vodicama ljudi su imali potrebu doći i stisnut mi ruku, dati mi ohrabrenje ili reći da me čitaju, ali da ne znaju(ne stignu) stisnuti lajk ili to oni jednostavno ne rade. Baš sam bila zbunjena tim prepoznavanjem, je li došao trenutak ili deset godina mukotrpnog/volonterskog rada daje pomalo rezultate. Danas skup u Samoboru i kolegica koja predstavlja projekte Udruge. Gledam ja ta poznata slova, gledam te stranice, gledam sve što sam zapisala, vidim pred sobom noći u kojima sam razmišljala zašto pokrećem Razredni projektni dnevnik, sjećam se koliko sam literature na određene teme pročitala i zastanem u trenutku odjednom svjesna koji ogromni posao sam napravila. :) Ne pišem ovdje to da bih sebe istaknula, jer tamo na tom mjestu između 140 učitelja mogla sam ustati i reći svako ovo slovo koje vidite, svaka ova stranica izašla je iz moje glave. Ali to nije bio moj trenutak, i hvala Aleksandri koja je to obavila savršeno. Hoće li mi sve to nedostajati? Sigurno da hoće, ima tamo meni izuzetno dragih projekata, ima projekata u kojima sam pobijedila samu sebe i odnijela ih u MZO na potvrdu i dobila pokroviteljstvo. Ima projekata koji su donijeli ogromnu dobit mome razredu - Čitam sebi, čitam tebi ili Boje i crte svuda oko nas, ima projekata koji su bili zlatni u mome životu 20 dana dobrote. Čitam ovih dana, nedostaje mi vlastito učenje. Nedostaje mi trenutak kad ideja sazori i kad krećem u realizaciju. Moja Višnja tada bi rekla da sam kao plima ili plivaš ili te moj val potopi ;) Bilo je još predavanja, samo se s jednim nisam složila. Da roditelje doživljavam kao neprijatelje. Imala sam i sama negativnih situacija.... To ne znači da s novim generacija sam reflektirala to nezadovoljstvo na nekim novim roditeljima, čak štoviše, ti novi roditelji su poslušali svaki moj savjet i zajedno smo radili da učenici zavole školu i u njoj budu uspješni. Moj osmi b razred ovih dana šalje mi fotografije svojih svjedodžbi s riječima - iste ocjene kao i kod vas, falite nam... Ali život ide dalje, to nisu moja djeca, to su moji đaci i bez obzira na obiteljske terete (majka/otac) o svakom od njih imam pozitivno mišljenje i stvarno mislim da su današnje generacije dobre. Kad se osvrnem oko sebe, sve je dobro posloženo, ljudi su krenuli i sami tražiti dalje, pitati i učiti.
Učenici se upisuju u željene srednje škole, moja generacija je na maturi, neki se udaju/žene, a neki za ruku vode prvašiće iz škole. Zemlja se okreće, idemo dalje, sretna sam...
1 Comment
E knjige koje možete koristiti za ISU
(kopirajte link u novom pregledniku) http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/lazne-vijesti.pdf http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/Slikovnica-o-medijima.pdf http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/radionica-optic%CC%8Ckih-igracaka.pdf http://www.centar-za-mir.hr/uploads/dokumenti/prirucnici/knjizni_blok_pomagalo.pdf http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/pozitivni-i-negativni-med-sadrzaj.pdf http://www.idi.hr/images/stories/publikacije/Cjelozivotno_obrazovanje.pdf http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/elektronicko-nasilje.pdf http://os-selci-djakovacki.skole.hr/upload/os-selci-djakovacki/images/static3/817/File/brosura_nenasilje_pocinje.pdf http://sosvt.hr/wp-content/uploads/2014/10/SOS-EduKa.pdf www.hcdo.hr/wp-content/uploads/downloads/2017/03/P91557_Odgoj_za_gradanstvo.pdf http://www.mathos.unios.hr/~mdjumic/uploads/diplomski/PU%C5%A102.pdf https://bib.irb.hr/datoteka/590217.KOmunikacija_putem_slikovnih_simbola_i_njena_pojavnost_u_djejim_likovnim_radovima.pdf http://metodikalikovnekulture.weebly.com/uploads/2/3/9/9/23990305/zbornik-umjetnicko_djelo_u_likovnom_odgoju_i_obrazovanju.pdf http://projektdrugi.hrt.hr/nastavne-pripreme/ http://www.fso.hr/wp-content/uploads/2015/02/knjiga-dobrih-ideja.pdf http://www.mobilnost.hr/cms_files/2015/07/1437640603_04-487-digitalne-igre-u-skoli-prirucnik-za-ucitelje.pdf http://oskatancic.hr/wp-content/uploads/2015/06/ucimo_zajedno.pdf http://zsv.weebly.com/uploads/4/1/6/6/41661907/materijali_s_predavanja_-_gabelica.pdf https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A62/datastream/PDF/view https://repozitorij.erf.unizg.hr/islandora/object/erf%3A62/datastream/PDF/view https://bib.irb.hr/datoteka/742801.Terezija_Mati_-_diplomski_rad.pdf http://dramagogija.org.rs/images/files/HR_gen_prirucnik_WEB.pdf http://enable.eun.org/resources-croatian https://inskola.com/wp-content/uploads/2017/08/ISSA-KOMPETENTNI-U%C4%8CITELJI-21.-STOLJE%C4%86A.pdf http://www.cesi.hr/attach/_m/medijska-pismenost-prirucnik-2016.pdf http://idem-u-tvoje-cipele.sos-dsh.hr/za-nastavnike/ http://www.stem-genijalci.eu/wp-content/uploads/eucenje/cip/Prirucnik_Kriticko_citanje_web.pdf http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/pozitivni-i-negativni-med-sadrzaj.pdf https://bib.irb.hr/da…/474592.Prskalo_Babin_-_Porec_2010.pdf http://www.sbs.ba/wp-content/uploads/2018/01/prirucnik-planiranje.pdf https://bib.irb.hr/datot…/768976.Pozvano_predavanje_2015.pdf http://www.sbs.ba/wp-content/uploads/2018/01/prirucnik-planiranje.pdf https://bib.irb.hr/dat…/611959.HPD_2012_rad_BCulum_FINAL.pdf http://www.udruga-pragma.hr/wp-content/uploads/2015/10/komunikacija-odgaja-odgoj-komunicira.pdf https://bib.irb.hr/datoteka/726719.DOZ_2_Knjiga_sazetaka.pdf http://www.sbs.ba/wp-content/uploads/2018/01/prirucnik-vannastavne.pdf http://www.icom-croatia.hr/wp-content/uploads/2011/11/skola-i-muzej-prirucnik-o-suradni.pdf http://www.petica.hr/wp-content/uploads/2015/02/epode_brosura_nastavnici_small.pdf http://iris-projekt.eu/cro/projektnimaterijali/inkluzija_kroz_sport_skole.pdf http://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2015/11/PRIRUCNIK-final.pdf http://infozona.hr/sadrzaj/pdf/strip-prirucnik.pdf http://www.hzz.hr/UserDocsImages/Prirucnik_za_izgradnju_samopouzdanja_Koraci.pdf http://www.azoo.hr/images/izdanja/Poucavanje_ucenika_s_autizmom.pdf https://docs.google.com/file/d/0Bz3qYH9UBaWcSlB4S09DNkhaQlU/edit http://www.uskolavrsac.edu.rs/wp-content/uploads/2012/10/KNJIGA-1.pdf http://www.omep.hr/assets/play-and-playing.pdf https://www.pearls-erasmus.eu/fileadmin/pearls/PEARLS_Gesamt_kroatisch_31.8.2017a.pdf http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/Djeca-i-mediji-knjizica_medijska_pismenost.pdf I skromno, moje kolumne na jednom mjestu (pogled iz prakse) https://www.skolskiportal.hr/kolumne/dnevnik-jednog-odrastanja Volim učiti stalno. Volim pisati bilješke koje zapisujem kad otkrivam neku novu materiju. Volim odmah probati to novo - ponekad to napravim u istom trenutku. Volim zabilježiti što je bilo dobro, a što loše na kraju školske godine. Završivši nedavno uvod u Logoterapiju u trajanju 10 sati, baš ta pitanja su bila ono što me potaknulo na daljne istraživanje. (što je logoterapija zaguglajte ;) Sasvim slučajno tako se izrodila ideja, zašto ne potaknuti ljude da se osvrnu iza sebe, jer vjerujem da dobro često stavimo u neki kutak, a stalno se žalimo s lošim slikama iz razreda.
Treba nam malo dobroga, treba nam poticaja koji nije nametnut. Jer ako istu zainteresiranost usmjerimo dobrim stvarima i ako znamo koja je točka koja nas je frustrirala i samim time ju znamo pozitivno okrenuti tada smo na dobrom putu da sami prema sebi budemo dobri. Zamolila sam učitelje da ispune ovu anketu: https://goo.gl/forms/nWPqa51jn72m33fP2 Do sada 44 učitelja odgovorila su u proteklih 24 sata. A odgovori su nešto što bi svaki učitelj trebao čuti jer govori o nama učiteljima (koliko smo zdrav dio sustava), govori o tome koliko svatko od nas teško opisuje vlastita postignuća, ali zna prepoznati frustraciju. Frustracija zna biti dobra, zna biti nešto što potiče, ali ljude uglavnom zamara. Zašto nas zamara - jer mislimo da nas nitko ne čuje, da nema nikoga tko želi pomoći, jer se osjećamo ostavljeno i sami. A jesmo li zatražili pomoć? Ne, niti ne želimo isplivati na površinu. Ova anketa ima za cilj isticanje dobrog i pozitivnog, isticanje vlastitih postignuća koja smo postigli u učionici, isticanje kvaliteta za koja ne dobivamo značke i potvrde, nego samo zadovoljstvo radom. Jedan od postulata Logoterapije je da treba krenuti od dobrog, treba pronaći što je dobro i na dobrome graditi bolje. Nitko nema zlatan ključ za naš posao, nema te ispitne literature, niti knjige, ali ima pojedinaca koji žele istaknuti naš trud. Krajem 8.mjeseca kad obradim sve dobivene rezultate nastojat ću svima prikazati zadovoljstvo učitelja postignutim na kraju nastavne godine. Krenimo od malih koraka. Radim na tome..... Vratih se iz Vodica.
Nakon dugo vremena i bez puno riječi i slika - prepoznata. Što bi značilo da rad ponekad ipak ispliva na površinu i ipak dođe sve na svoje. Jesu li vrhunci osvojeni, ili sam na pola puta? Ako napišem da su knjige već kupljene i čekaju da krenem u dubinsko proučavanje. (Sluti na nove početke, zar ne?) Sve me vuče izvan granica, a opet iz topline svoga doma. Zvuči kao suprotnost, ali je vrlo jednostavno i u današnje vrijeme ostvarivo. Čekaju me i neki mailovi za odgovoriti, neke priče završiti, veseli me poziv za suradnju jednog sveučilišta (i opet izvan naših granica). Možda treba vjerovati u horoskope, možda "ona od gore" pazi na mene, a možda je to samo moja slijepa nada da ima za sve nas bolje sutra. Na kraju Vodica jedino mi je žao da nitko nije stao pred tih 500 ljudi i rekao: - bravo vi ste zdravi dio našeg sustava - bravo jer uspijevate se othrvati roditeljima, stručnim službama, javnosti, neki i ravnateljima itd. - bravo što već izlazni rezultati pokazuju da RN radi kvalitetno svoj posao... Možda jednom i bude, a ja sam u ime svih nas ipak rekla da smo uspjeli u tome da budemo učitelji 21.stoljeća. Koja mjerila su za uspješnost? Tko i kako procjenjuje nečiju vrijednost?
Gledam male životne situacije i pitam se... Stojimo u redu u pošti, svatko s nekom hrpom papira. Mlađahna djevojka uzdiše, napadno pogledava na sat, pa onda kao briše znoj sa čela. Nakon dvije minute svi su je propustili da bude prva, a mi koji šutimo (uz to i invalidi, ali tko nam kriv) ostajemo na kraju reda. Baš tako je i u prosvjetnom svijetu. Oni glasni, koji vrlo često nemaju ogledalo, pa ne znaju što i koga predstavljaju putuju svijetom na teret tko zna koga i prezentiraju tuđe. I onda kad se vrate u svoj razred, teško im je, djeca su nemoguća, vruće im je.... Poznaju li djeca svoju učiteljicu, hmmmm.... Hoće li netko nekada napraviti dubinsko ispitivanje razreda jedne tihe i vrijedne učiteljice i jedne samoproglašene i inovativne prosvjetne putnice. Što ljudi nauče na tim putovanjima? Na kome to onda primjenjuju? Kad nisu vidljivi/transparentni ti uspjesi u učionici. Ogledalo, ogledalo moje, koje novo prosvjetno putovanje na mom putu stoji.... U tjednu kad je Vjerko objavljen imam najmanju čitanost ikada. https://www.skolskiportal.hr/kolumne/dnevnik-jednog-odrastanja/vjeverko-moj/ Zašto? Pa ljudi ne vole kad se upire u njih prstom ili kad im se napiše ono što im se ne sviđa. Svima se sviđa imati neku bazu materijala koju je netko drugi napravio, ali svoje skrivaju "kao zmija noge" rekao bi naš narod. Istovremeno su mi se u inboxu zaredale poruke, kao protuteža napisanome Vjeverku. Imate li...., trebam hitno....sutra pitam lektiru pa mi treba... i tako u jednom danu 9 poruka za sve razrede od 1.-4. kao da sam jukebox. A onda kad podijelim, kad dam, nikada, ali baš nikada taj netko ne objavi kako je on preoblikovao u nešto i možda da posluži nekome drugome.
Toga nema. Svi se busaju u "prsa junačka" kako baš ONI rade najbolje, ali traga nema, ne postoji, samo prigovori stalni i borba s onim trebam sad i odmah. To mi je uvijek bilo posebno pitanje. zašto bih ja SAD i ODMAH morala nekome nešto poslati, dati, napisati... Kakvo je to planiranje kad taj netko jučer nije znao da će u ponedjeljak pitati lektiru? I ja imam mnoštvo pitanja na koja znam odgovor, ali najčešće prešutim i umjesto svađe ili ne dao Bog razvlačenja po društvenim mrežama moga imena posustanem i sve pošaljem. Vjeverko moj, ne piše nam se dobro.... Osim djeci i nama odraslima sve smeta. Smeta nam vrućina, smeta nam što je kraj još jedne nastavne godine, zbrajamo jesmo li ostvarili sve što smo htjeli. Moji prvašići su totalno ispali iz bilo kakve očekivane provjere. Nema kod njih osjećaja da je gotovo, kažu oni budemo naučili za drugi put. Znam da nemaju nekog odnosa prema vremenu, ali umjesto njih trebali bi imati roditelji. Ali... Pa tako hvatam roditelje ispred škole, na dvorištu i pokušavam im objasniti da je pred nama 10 radnih dana jednako vrućih i da nema nekog drugog puta.
Tako i odrasli, kažemo im završavajte projekte, pošaljite izvješća, a oni: Zar već? Kao da smo u ožujku ili travnju, tko je planirao taj je i ostvario. Ovo je trenutno i probijanje leda za neki moj kutak, bez cenzure i bez razmišljanje zašto i kome. Brojimo unazad 10........ |
AutorSandra V. PretplataDo sada objavljeno
January 2021
Kategorije |