Sve više sam u uvjerenju da krivo odgajam vlastitu i tuđu djecu. Jer sve ono što sam mislila da je ispravno kad podvučemo crtu zapravo je totalno krivo, a ako čovjek kritički reagira bude osuđen da je "ljubomoran" i ja odustajem. Zahtjevna sam mama. Puno dajem, puno tražim, puno radim sa svojim curama i što su one dobile kao životnu poduku... Radi, budi najbolji u svom poslu, ali od toga nema ljetovanja, nema hotela, budi skromna, nemoj se isticati, nosi tuđu rabljenu robu, budi suosjećajna, dijeli, ali zbog svog dobrog karitativnog stava ne jedeš kremšnite, nego je i bućnica dobra... I gledaju one tako sve svoje uspjehe (3 godina faksa (bez prenošenja ispita i parcijala)i 2. razred vjerujem među najboljima u razredu) - ali obje pitaju: kako je XY na faksu i drži nam predavanja o nečemu o čemu nema pojma, kako su tebe preskočili; ili mlađa: kako netko tko dobije jedinice i trojke iz tablice množenja i dijeljenja može imati pet iz matematike, kako je to moguće mama? I shvatim da nemam odgovore. Da im kažem da je država takva, da smo obitelj bez stričeva i tetki, da samo ono što smo sami stvorili to i imamo. I bez obzira koliko su skromne i koliko ne traže zaboli vas kad i sasvim male vide sve te nepravilnosti društva i da biti uspješan i dobar u svom poslu ne donosi blagostanje. Biti pošten svodi se na rabljeni bicikl, a ne novi. Noći i dani provedeni na poslu tati ne donose sedam dana na jedrilici, nego samo deset dana u nizu kad može biti s njima. Sad budi motivacija, budi neko da ih potakne. budi netko da ih vodi... Meni prodike o školstvu drže žene koje posao obavljaju usputno, za plaću koju ostave kod osobnog trenere, kojima je posao usputna stanica za pokazati novu haljinu (ima određena marka po kojoj se one prepoznaju, a ja eto, čak ni ime nisam zapamtila) Da čujete samo te rečenice: Što te briga za XY? Pa nisi mu mama, daj se opusti. Kakve pripreme, mjesečne, pa to nam moraju dati izdavačke kuće? Čemu se trudiš, što to čitaš bilo bit ti bolje da malo izlaziš sa curama? Kakva škola, reforma, kaj nisi vidjela novu haljinu (?) Ako samo spomenem što radim dobijem kolutanje očima i rečenicu: što ti to treba? Zaustavite Zemlju - silazim! To nije moj vlak ili su krivi prijatelji... Na kraju, ako nešto i kažem proglase me ljubomornom. Mnogi.
Tako da je bolje da djecu učim treba se snaći, bogato udati ili još bolje biti dovoljno mudar i loše momke odabrati jer s poštenima ćeš cijeli život živjeti na pašteti. (ironija, ali pogađa u sredinu)
2 Comments
Kate
7/29/2018 04:50:17 pm
Koje ste Vi bogatstvo od osobe! Kao da je to više univerzalnih osoba u vama... Hvala što postojite i inspirirate !
Reply
madre
7/31/2018 05:31:00 am
Sandra, divna si i nemoj se dati pokolebati u svojemu nastojanju da od djece (svoje i tuđe) "stvaraš", buduće dobre i bolje, odrasle ljude...jer samo takvi - marljivi, odgovorni, empatični i oni koji znaju, mogu svijet mijenjati u bolje mjesto za život sviju nas.
Reply
Leave a Reply. |
AutorSandra V. PretplataDo sada objavljeno
January 2021
Kategorije |