Poruka naravno može pisati i u muškom rodu, ali ipak učiteljica ima...
Oduvijek sam znala da moje učenje nije stalo s diplomom (ne jednom, nego dvije). Uvijek sam pitala ono što nisam znala. A i prema djeci sam uvijek iskrena. Danas taj klik mišom zna puno više od mene, zašto ne saznati nešto novo... Od milijun informacija ne znači da sama i nadalje mogu sve. Uvijek zato vjerujem da će mnogi javiti mi se kad zovem, kad pitam i kažem ne mogu više. Moja partnerica/paralelka zna i sama prepoznati kad je vrijeme da treba uskočiti. S malo riječi, dovoljno jakih da se zna kad mi treba pomoć. Bit će vam lakše kad kažete što trebate. Ne okolišajte, ne pričajte priče, jednostavno recite: "Možeš li mi pomoći?" Još nisam susrela osobu koja je rekla NE. Probajte s malim stvarima oko sebe, pitajte supruga: Možeš li mi pomoći oko kuhinjskog suđa, izbjegnite žalopojke tipa: Ja sve radim sama, promijenite perspektivu bit će jednostavnije. Ako u razredu je nešto za vas (kao tehnologija) neuhvatljivo recite tim malim glavama, budite mi učitelj i podučite me. Bit će sretni i jedva će čekati taj sat. Nije teško. Vježbajte na ukućanima <3.
0 Comments
Leave a Reply. |
AutorSandra V. PretplataDo sada objavljeno
January 2021
Kategorije |